Četvrtak, Avgust 28, 2008
To sam ja....
Ne znam ni sama zasto sam krenula sa pisanjem bloga...Verovatno da jednostavno ne bih reci duvala uz/niz vetar vremena...Da bih dobila potvrdu da zivim,da postojim kao osoba.Razume se i ja zivim u svakodnevnici malog miliona devojki od dvadeset i kusur,izlazim,jurim,ucim,ispijam flase/kafe ,praznim paklice, ali nije to zivot na koji mislim.Zivot duse.Za mene vise ne.Osecam da stojim,talasam,dok pored mene prolaze slike ogromnim ubrzanjem.....Nekako sam se zaglavila.Vremenom neisplakane suze,skamenje,ne daju mi da disem.Zato cu pokusati da pisem...
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi." H.Hese
Lepo receno...
Dobro si počela, nastavi! Mi ćemo čitati, i reći šta mislimo! Dobrodošla!
Treba ih samo pozitivno izraziti!A kao sto rece sanjarenja,mi cemo slusati.:)
Ne brini,svi smo mi nekako zaglavljeni...samo ti pisi...
Negde izmedju..reči, uzdaha, sunca, ptica, bola, mirisa, života, interesovanja, dogadjaja, srca i duše..pronaći se treba.... Pozz
:)hvala na dobrodoslici :)))
Dobrodosla.I ja sam od skoro tu ali nesto slabo pisem.Pozdrav
Stvarno kammmelija gde si ti?
Пиши и видећемо твоју душу, биће срећна поред наших
Veoma lepo obrazlozenje zashto pisati blog, i veoma slichno mom :) pozzz